< rujan, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off
design by Bahata =)

lost world

JA SAM svjetski putnik, nomad 21.stoljeća, profesionalni turist, part-time avanturist, internacionalni jet-setter, glamurozni globetrotter, razmažena zvijezda wellnesa, hodočasnik u potrazi za istinom i ljubavi...


Image Hosted by ImageShack.us

Why would you help anyone who doesn't want it,
doesn't need it, doesn't want your shit advice
when a mind's made up to go ahead and die?
What's done is done and gone, so why cry?


Image Hosted by ImageShack.us

I woke today, I was crying
Lost in a lost world
So many people are dying
Lost in a lost world
Some of them are living an illusion
Bounded by the darkness of their mindsIn their eyes it's nation, against nation, against nation
With racial pride
Sounds...
Thinking only of themselvesThey shun the light
(shun the light)They think they're right(think they're right)
Living in their empty shells


Image Hosted by ImageShack.us

Bože, ja te ne molim
da me oslobodiš
od životnih patnji,
nego te molim
da me u patnjama ne napustiš


Image Hosted by ImageShack.us

Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge
i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol



Image Hosted by ImageShack.us


Ljubav, vjernost, vjera i pravda otisli su na spavanje,kad se probude na svijetu ce sve biti bolje

Image Hosted by ImageShack.us

Biti zaljubljen ne znači nužno i voljeti. Biti zaljubljen je određeno stanje; voljeti je čin. Stanje podnosimo, za čin
se odlučujemo.


Image Hosted by ImageShack.us

Kada nekog voliš, pusti ga da ode... ako se vrati natrag, zauvijek je tvoj, ako se više nikad ne vrati, nije ti nikad ni pripadao.

Image Hosted by ImageShack.us

Prava ljubav brani čovjeku da dira tuđih rana, osim ako ih misli izliječiti



Image Hosted by ImageShack.us

Nismo primorani ljubiti. Izabrali smo da ljubimo. Dvoje se ljudi vole jedino kada su kadri živjeti jedno bez drugoga, ali su izabrali živjeti zajedno

Njih ja chitam ;)


Anaris

Bedasta Curica

Catcher
Carrol

Dragonfly
Danielaland
Djevojka zamisljenog pogleda

Emanuele
Eruditna
Erchamion

Filozofije jednog leptira
Festina Lante

Insomnia
Isadora Doner

Juznjacka utjeha

ledynada

Miris dunje
Midnightmadness
MadameSyrin

Rene

Santea
Soul of love
Sick girl

Teuta

Unique
Ultravioleta

Zvjezdani trag Zivot je duga cesta

yo yo

1njofra






This is a beginning
Although this is an end
I got a sight of heaven
And it's gone straight to my head
And the time is right for falling
This time I'm gonna fall
That's the price I must pay
For a taste of your sweet love
I'm gonna fall
This time I'll fall
Gonna fall


Image Hosted by ImageShack.us


This is me for forever
One of the lost ones
The one without a name
Without an honest heart as compass

This is me for forever
One without a name
These lines the last endeavor
To find the missing lifeline

Oh how I wish
For soothing rain
All I wish is to dream again
My loving heart
Lost in the dark
For hope I`d give my everything
Oh how I wish
For soothing rain
Oh how I wish to dream again
Once and for all
And all for once
Nemo my name forevermore

My flower, withered between
The pages 2 and 3
The once and forever bloom gone with my sins

Walk the dark path
Sleep with angels
Call the past for help
Touch me with your love
And reveal to me my true name

Oh, how I wish...

Nemo sailing home
Nemo letting go

Oh, how i wish


Image Hosted by ImageShack.us

Sloboda za kojom tragamo je sloboda da koristimo naš vlastiti um i
tijelo, da živimo svoj vlastiti život, umjesto život koji pripada sustavu
uvjerenja.


Image Hosted by ImageShack.us

Jednoga se bojim: ne biti dostojan svojih patnji.


Image Hosted by ImageShack.us

Biti pametan znači razlikovati istine koje treba reći od onih koje treba prešutjeti


Image Hosted by ImageShack.us


Nikad nismo toliko sretni, ni toliko nesretni kao što mislimo


Image Hosted by ImageShack.us
Snovi nikada ne umiru. Umiru samo sanjari.


Image Hosted by ImageShack.us

Learn from the mistakes of others. You can't live long enough to make them all yourself

Image Hosted by ImageShack.us

Oni od nas koji još uvijek ozbiljno shvaćaju život, vjerojatno još nisu dokučili njegov istinski smisao.




I would drive on to the end with you
A liquor store or two keeps the gas tank full
And I feel like there's nothing left to do
But prove myself to you and we'll keep it running




But this time, I mean it
I'll let you know just how much you mean to me
As snow falls on desert sky
Until the end of everything
I'm trying, I'm trying
To let you know how much you mean
As days fade, and nights grow
And we go cold




Well I felt I couldn't take, another day inside this place
From silent dreams we never wake, and in this promise that we'll make
Starless eyes for heaven's sake, but I hear you anyway
Well I thought I heard you
Say I like you, we can get out
We don't have to stay, stay inside this place


memories

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Where were you when I fell from grace
A frozen heart an empty space

Something's changed and it's in your eyes
Please don't speak you'll only lie

I found treasure not where I thought
Peace of mind can't be bought
Still I believe

Just hang on
Suffer well
Sometimes it's hard
It's hard to tell

An angel led me when I was blind
I said take me back I've changed my mind
Now I believe

From the blackest room I was torn
You called my name my love was born
So I believe

Just hang on
Suffer well
Sometimes it's hard
It's hard to tell


Image Hosted by ImageShack.us
I wish I could come back to you
Once again feel the rain
Falling inside me
Cleaning all that I've become


Image Hosted by ImageShack.us
In my world
Love is for poets
Never the famous balcony scene
Just a dying faith
On the heaven's gate


Image Hosted by ImageShack.us
I still believe in love at first sight
Nothing's impossible


Image Hosted by ImageShack.us
Nisu svi što lutaju izgubljeni!


Image Hosted by ImageShack.us
However cold the wind and rain
I'll be there to ease your pain
However cruel the mirrors of sin
Remember beauty is found within



Image Hosted by ImageShack.us
Stvarnost je pogrešna. Snovi su ono što je stvarno!

Image Hosted by ImageShack.us
Hej dolaze kao krv crveni
Anđeli kao krv crveni
Kao znoj opori
Brutalni anđeli



Image Hosted by ImageShack.us
Na nebu oblaci
U prolazu, u prolazu
Ti suznim ocima
Pogledaj me, pogledaj me
Zaboravit me nemoj
Nemoj nikada, nemoj nikada
Nemoj nikada ...


Image Hosted by ImageShack.us
Pazi kamo ideš, čuvaj se
U daljini možeš čuti sve
Otpuhni oblak slatkog sna
Neka putevi pogađaju gdje sam ja
Pogledaj cvjetove opustošene šume
Ponesi zvukove nove melodije


Image Hosted by ImageShack.us

If I had my way I'd wish them away,
but I can't find the magic inside of me.
I'll give my best, cause I can give no more,
but your problems aren't solved so easily.


Image Hosted by ImageShack.us
Ako je život pjesma, bio si pjesma moja!
Ako je život tuga, ja sam tuga tvoja!


Image Hosted by ImageShack.us
Onda zaplačeš
Jer to nisam ja
Koga si voljela
Prekasno jedina


Image Hosted by ImageShack.us
Evo zore evo zore
Bogu da se pomolim
Evo zore evo zore
Ej đurđevdan je
A ja nisam s onom koju volim


Image Hosted by ImageShack.us
Živjela sam dvaput bez tebe i s tobom
Hajde sada idi, idi s milim bogom
Preživjet ću ja bol, zavit ću si rane
Ne pamtim ja tugu samo sretne dane
Stoputa sam ja na hridi izronila
Ranjena i bolna tebe čekala
Palila sam kamen, topila sam led
Sad vise ne mogu na tebi je red


Image Hosted by ImageShack.us
Slomio si sve u meni
Slomio za sva vremena
Možda sam još mogla
Sretna biti
Nekom drugom biti žena




... Najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno. To je temeljni osjećaj koji stoji u zametku svake umjetnosti i znanosti.



suffer like me...

Misliš da sam sretna
Da mi daješ radost
A uzimaš mi mladost
Svaki dan sve više
Lediš mi dušu
I na ljubav sam već imuna
Riječima me razboliš
pa usnama liječiš
I tako stalno


Image Hosted by ImageShack.us


Remember the first dance we shared?
Recall the night you melted my ugliness away?
The night you left with a kiss so kind
Only a scent of beauty left behind

Ah dear friend I remember the night
The moon and the dreams we shared
Your trembling paw in my hand
Dreaming of that northern land
Touching me with a kiss of a beast

I know my dreams are made of you
Of you and only for you
Your ocean pulls me under
Your voice tears me asunder
Love me before the last petal falls

As a world without a glance
Of the ocean's fair expanse
Such the world would be
If no love did flow in thee
But as my heart is occupied
Your love for me now has to die
Forgive me I need more than you can offer me

Didn't you read the tale
Where happily ever after was to kiss a frog?
Don't you know this tale
In which all I ever wanted
I'll never have
For who could ever learn to love a beast?

However cold the wind and rain
I'll be there to ease your pain
However cruel the mirrors of sin
Remember beauty is found within

...Forever shall the wolf in me desire the sheep in you...




An angelface smiles to me
Under a headline of tragedy
That smile used to give me warmth
Farewell - no words to say
Beside the cross on your grave
And those forever burning candles

Needed elsewhere
To remind us of the shortness of your time
Tears laid for them
Tears of love tears of fear
Bury my dreams dig up my sorrows
Oh Lord why
The angels fall first?

Not relieved by thoughts of Shangri-La
Nor enlightened by the lessons of Christ
I'll never understand the meaning of the right
Ignorance lead me into the light

Needed elsewhere...

Sing me a song
Of your beauty
Of your kingdom
Let the melodies of your harps
Caress those whom we still need

Yesterday we shook hands
My friend
Today a moonbeam lightens my path
My guardian

Image Hosted by ImageShack.us

Dijete moje, nad sudbinom tvojom dugo plačem
i tugujem svake noći sve jače i jače.

Image Hosted by ImageShack.us
Sa znanjem raste i sumnja

Image Hosted by ImageShack.us

Kakve su ti uobičajene misli takva će biti i narav tvoje duše - jer misli duši daju boju

Image Hosted by ImageShack.us

Ne budi nesretan što u ovome svijetu nitko ne zna za tebe. Zašto misliš da si toliko važan da bi mi trebali znati za tebe? A kada budeš zaista tako važan, a da i ne misliš o tome, oni će znati za tebe.


Image Hosted by ImageShack.us

Otkad tebe nema tu
sve je krenulo po zlu
i kojim god da putem probam
uvijek vrtim se u krug
Otkad tebe nema tu
vise ne znam razliku
svijet je siguran od mene
sreću nalazim u snu tamo
Smijem se i smijes se
i sve je isto kao prije
zamisljam da ničega se
vise ne sjećam

Otkad tebe nema tu
gubim svaku priliku
i kada Letim kada Sanjam
kad se Disem kada padam samo
Smijem se...
Smijem se
yeah


Image Hosted by ImageShack.us


Hand in mine, into your icy blues
And then I'd say to you we could take to the highway
With this trunk of ammunition too
I'd end my days with you in a hail of bullets

I'm trying, I'm trying
To let you know just how much you mean to me...





Ostani, da ti kazem nesto jos
ostani, ovaj dan je bio los
ostani, da ne budem vise sama
jer je tuga sve sto znam ovih dana

Pricaj mi, makar bajke bile to
pricaj mi, ti ces otjerati zlo
pricaj mi, nek me umire na cas
tvoje ruke i tvoj glas




Komadici duse rasuti su pod tamnom mjesecinom....
u beskraju crne tame....
niceg vise nema..
samo ja i tisina...





…dok tvoji dodiri klize mojim tijelom
ti u crnom ja u bijelom
mi smo kao dan i noć
poput dva različita svijeta



četvrtak, 13.09.2007.

na stolu

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Na stolu
Otvorena knjiga
To su tvoje misli
Pored stola
Stojim ja
Čitam
Ali ne
Ja ne znam čitati ta slova
Zaboravih,
Da vrijeme je odmaklo
I da te ne poznam kao prije
Ni misli ti nisu iste
Ne mogu ih pročitati
Kao nekad,
Kad sam ti znala dušu,
Sad si tako stran
Možda začaran
Gledaš me,
onako
I smiješiš mi se
onako
Kao da sam ti
draga prijateljica
Bar me to čini sretnom
,donekle,
Lažem li?

utorak, 10.04.2007.

Zarobi me pogledom...



Cesto se ljudi zarobe
u proslosti,
kao u zatvoru
u cetiri zida stoje
i stare sjene se boje...

A ti me obrani od starih dana
jer bilo je losih vise
nego boljih,
bilo je vise rana
nego sto sam bila nasmijana...

A ti me brani
ljubavlju me hrani,
pokaži da me volis,
makar da sam bila svakakva...
pokazi da me volis SADA
ne pitaj kakva sam bila nekada...




"...za njega, mog bebacha..."

četvrtak, 05.04.2007.

Još samo veceras...



Napisat ću opet stih.
Još jedan.
I reći ću opet
Vikat ću.
Jecat ću.
Iscijedit ću bol
A sutra
idem dalje.
Pisat ću još samo večeras.
Zadnji put ću spomenuti riječ “ljubav” .
Onda ću zaspati
Uz malo plača
Uz malo smijeha
A stihovi će me salijetati
I dalje
Tražit ću mir
Jer ga nemam
Jer ga nikad nisam ni imala.
A plače mi se sad
Neoprostivo mi se plače.
Zbog tebe
Ali neću okaljati svoj ponos
Okrenut ću se i otići
I zamrziti tvoje lice
I progutati poraz
Kazniti te..
Opet ćeš biti tu
znam
I nećeš mi dati mira
Stope ćeš mi brisati
Da ne ostane trag
I da izgubiš sjećanje na mene
Ponovit ćeš
da sam samo lutka
Koja plače umjetne suze
To si mi ti pokazao
Pusti me da odem
Ja ti i ne trebam
Neživa bića služe ničemu
Noćas ću biti opet sama
Odbjeglo sama
Grlit će me zidovi
I ljubiti sjene
Milovati prašina
A ja ću pisati
Zadnji put
Riječ “ljubav” ću spominjati
Ne traži me među živima kad svane

četvrtak, 29.03.2007.

Pustinja...





Rascijepani snovi
Neispunjene želje
Polomljene ruke moje
Od moljenja.
Ja
Kišom zalivena
Ljubav moja
Zaboravljena.
Postelja moja
Hladna.
Zapuštena.
Srce moje
Rudnik zlata
Pokraden.
Usne moje
Siromašne
Nikad željnije.
Tijelo moje
Zarobljeno
U sarkofagu sjećanja
Pogled moj
Bježi u daljine
Glas moj
Pokušava dozvati nekoga
Ukočenost svladava usne
Padam
Osjećam
Pijesak u očima
Stapam se sa tlom
Sada sam pustinja

ponedjeljak, 12.02.2007.

Promijenio si me, nisam vise ista...hvala





Sjecanja nisu vise tako sumorna, prozborila bih moja dusa zadahnuta. Sjecam se, bili su to snovi i nekadasnje zelje, bili su to trenutci srece provedeni pokraj tebe. A na kraju nitko nije zalio, kada je doslo vrijeme da kazemo, zbogom... Otisla sam, nestala sam jer sam znala da tvoja sudbina nije put moje srece. Tvoja mirisna ruza i danas cvijeta, ali na za tebe, zao mi je zbog toga! Pregazila sam toliko milja i toliko daljina,toliko toga prastala da se vise i ne sjecam kako me je 'Suza Bola' zapekla kada sam te zadnju noc grlila... Boze mili, kako je bio lijep one zadnje noci... Zaista, to sjecanje ne umire, samo moja tisina ponavlja lijepe rijeci u tihoj noci ... "Milo moje najljepsi si bio one zadnje noci !!!"

Evo mene na raskrizju uspomena,tuzan pogled nestao je ,milo moje... Pitala sam se zasto me tako gledas, kao da me zalis al' ne brini preslo me je ono najgore... Ne zali me, ne trazi me, samo pusti da se izgubim u jatu ptica, gdje sam nasla slobodu... Ti znas da cu se dugo vracati na nase staro mjesto, ti znas da ce me Sunce docekivati, a Mjesec ispracivati koju godinu dok te nosim u srcu... Ti cak znas da cu ti govoriti da te ne volim. a znat ces da te volim, iako ni to vise istina nije... Ipak ponekad prave ljubavi umiru! Ti znas da sam stekla dobre prijatelje... Zoru i nocne tisine... neprospavane noci i jutarnje mucnine...

Slusala sam mudre rijeci mojih vjetrova : ''Djevojcice ne zali za njime, jer dovoljno zali srce njegovo!'' Ne zali sto ponekad suza kvasi lice, proci ce te i ta vodena silina, nestat ce ta tuzna melodija... Pusti da te masta ponekad povede sto dalje, da ti misli zaplove da te rijeci ne bole...

Zapitase me tvoje oci, nedavno "Zasto mi je osmjeh prisutan na licu ?", ali im nisam priznala da je to doneseno s tvojim dolazkom... Zapitase me usne tvoje;" Koje sam poslije njih ljubila?",a ja suzu nisam pustila i priznala.. Onako puna srece, pricala sam ti kako sam jos uvjek slobodna ruza... Slobodna za druge ali ne za tebe...

U tvome prisustvu osjetila sam kako sam te preboljela i kako te ne bih ponovno voljela, onoliko i bas na onaj nacin... Zao mi je jer ti nisi znao da se boris za ljubav, koje vise nema...jer tebi ljubav ne znaci isto sta i meni i zbog toga milo ja vise nisam ista.

Sjecanje na tebe nikad nece umrijeti, ali ni moja ljubav nikada nece ozivjeti...

četvrtak, 08.02.2007.

Sjeti se...




Sjeti se bar nekad,
Da smo se u životu sreli.
Nek hladni stisak ruku
Izbriše sve što smo htjeli.

Sjeti se mene
Kao prolaznika
Kojeg si slucajno sreo,
I kao djevojku
Koju si volio
Ali nisi razumio...

"i zato me danas nemas..."

nedjelja, 04.02.2007.

Sama...






Sreća...
Zar i srecu mi uze
Sama...
Ostavio si me da lijem suze
Gdje si?
Kad su noci tako duge
Volim te...
Smijem li da ti kažem
Istina je...
Zasto o tome da mu lažem?
Šta nisi došao?
Znam, naći češ razlog pravi.
Znaš li?
Taj razlog našu sreću kvari
Znat ču..
To sve istina nije...
Oprosti...
Ali zašto to od mene da se krije?

srijeda, 31.01.2007.

Zasto se smijete gospodine?




Zašto se smijete gospodine?
Vas nikad nisu grlili
Izglodani pijani pločnici.
Vas nije hvatao vrtlog
Prljavih novčanica
I ostavljao da Vas sa ulice
Kupe smetlari...

A mene su ostavljali
Uz neku kamenu kucu
Gdje je pljesniva hladnoća
Zidove palila
I ja sam se tako nagorjela
Vracala trotoarima
Unadogled raširene
Ruke ulica...

petak, 26.01.2007.

Šta trazimo?



Svi čeznemo za ljubavlju. Ustvari, mi čeznemo da budemo nahranjeni dobro namjernom pažnjom drugih ljudi, pažnjom na ovaj ili onaj način. O tome sanjamo, pjevamo, pišemo romane, razgovaramo i maštamo. Ljubav, vjecna tema. Kad bi smo mogli ući u um svakog pojedinca i vidjeti njegove sadržaje shvatili bi koliko je tema ljubavi rasprostranjena u njemu. Maštamo samo o onome što ne posjedujemo. Zato i maštamo, jer sanjamo i smišljamo načine kako da pijemo sa izvora ljubavi. Dokle god tragamo znači da nismo ostvarili svoj cilj. Ako godinama i godinama tragamo, zar to nije znak da smo krenuli u pogrešnom smijeru? Umijesto da smo sve bliži objektu svojih želja, kako nam ne padne na pamet da se zapitamo, udaljavamo li se sve više od onog što želimo? Na tom pogrešnom putu postoji jedan uporni prometnii znak koji nas stalno opominje da ne idemo u željenom pravcu. On se zove NEVJERA. Ljubav je put, a nevjera prometni znak pored tog puta. Međutim, mi nevjeru ne doživljavamo kao znak upozorenja već kao nadu da ćemo u krilu neke druge žene ili muškarca naći ono što nismo zadovoljili u prethodnom odnosu. Kada kažemo "nada" svi osjetimo priliv sviježe, kreativne energije. To je energija nade koja daje vitalnost ljudima u borbi sa porazom, neuspijehom, starošću i smrti. Može se sa njom živeti, kao što većina i radi. Ali, nada je u životu kao zavodljiva pjesma morskih sirena koja je navodila grčke mitske junake u smrt. Rađa milinu u duši i kao kakav mamac vodi u propast. Nas naša nada, da će nam biti bolje u novom odnosu potice na beskrajno traganje.

Dakle, šta tražimo u partnerskom odnosu muškarca i žene? Da li onaj omamljujući grč, kratki prekid svijesti nakon čega slijedi spokojan san ili bezvoljni mir? Ako to dostižemo i njime raspolažemo, nismo li ostvarili trajnu sreću njegovanja ljubavnog odnosa? Premda ima i onih koji ne dostižu ni takve ciljeve, većina koja ih dostiže znaju da se ne zadovaljavaju njihovim ispunjenjem. Kad bi to bile vrhunske vrijednosti odnosa vjerovatno bi se ponašali kao labudovi koji do svoga kraja ostaju vijerni svojim partnerima. Naravno da toga uglavnom nema u carstvu ljudi. Kod njih važi pravilo - koliko ljudi, toliko ćudi. Neki su ušli u odnos vođeni materijalnim interesom, jer polaze od životnog stava da bez novca nema sreće. Opet, neki drugi nemaju svoje stavove, već osjećaju i misle tuđom glavom, glavom mame i tate, prijatelja iili cijelog javnog mjenja, pa se opredjeljuju za tuđe vrijednosti, a ne svoje autentične izbore. Ima mnogo i muškaraca i žena koji nikad ne stupe u istinski odnos sa drugim ljudskim bićem, već cijeli život provode bivajući u odnosu sa iskonstruiranom slikom partnera u svojoj glavi koji vrlo malo liči na onog iz stvarnosti. Naravno da postoje i oni što imaju sva ova polazišta za svoje ponašanje. Kada se opredjeljujemo za partnera na osnovu jedne ili čak nekoliko dominantnih vrijednosti vrlo smo blizu fetišizma. Fetišizam je obožavanje jednog objekta. Mnogi ljudi su u polju ljubavi fetišisti. Kada su nekom muškarcu na ženi najvažnije istaknute grudi ili duge noge, plava kosa ili bilo koji pojedinačni dio tijela on je vrlo blizu fetišizma. Kažu da žene ne padaju na takve vrijednosti, ali i one su fetišisti ako obožavaju nečiji socijalni status, puno para, plave duboke oči ili moćno, nabildano tijelo. Opsesija jednostranim je prokletstvo ljubavnog odnosa. Nema polovične ljubavi. Ili voliš, ili mrziš.

Pošto istrošimo objekte svoga voljenja kroz navike i besmisleno ponavljanje osjetimo prazninu u duši i čežnju da je ispunimo novim iskustvima.. I damo se u potragu za novim partnerom, doduše mnogo češće kroz snove i maštanja, a zatim preko koketiranja do planova ili strategija zavođenja. Poslije toga nastupa novi medeni mjesec. To je beskrajni krug ponavljanja želja i njihovog propadanja. Svijet vrvi od tragaca za ljubavlju. Ponekad mi se cini da su gradovi više popularni za život od sela ili manjih gradova samo zbog seksa, da ne kažemo zbog ljubavi. Neumornim tragačima se cini da će kroz veći broj pokušaja i pogrešaka na kraju osvojiti tu toliko zeljenu premiju što se ljubav zove. Da bi smo pili sa izvora ljubavi moramo znati šta je ljubav, a kako ćemo znati ono što nikad nismo doživjeli, niti smo se pitali da li su maglovite vrijednosti koje slijedimo zaista one prave?

Zašto nam trebaju partneri i njihova ljubav? Da ne budemo usamljeni? Da udruženi budemo ekonomski jači? Da produžimo vrstu kroz svoje potomstvo? Ili nam trebaju kao potvrda naše normalnosti? Nemojte olako preskočiti ovo, najvažnije pitanje. Ko na njega sebi ne odgovori, taj produžava mehaniku života. Ako ne želimo pravit dijecu zašto uopce stupamo u seksulane odnose? Nije zadovoljavajući odgovor - zato što nam je lijepo ili zato što je to prirodni nagon. Šta hoćemo u ljubavnom i seksualnom odnosu? Prvo što nam padne na pamet to je dostizanje stanja orgazma. Iza njega se krije stanje opuštenosti ili privremenog nestanka životne tenzije.

utorak, 16.01.2007.

Postala sam...



Postala sam slika jednog
razrušenog sna,
obris nečijeg sjećanja,
dio nekog dna...

Postala sam blijedo lice,
s pogledom bez sjaja,
s usnama bez izražaja...

Postala sam jesenja kiša,
izgubljena u toplini ljeta,
posljednja kap,
proljetna sjeta...

Postala sam sjena,
pratim kišu dugu,
putujem s vjetrom
i u sebi nosim tugu..

Postala sam kip,
živog srca...
njema,mrtva,sama,
al ipak živa...uz otkucaje srca.

Otišla je duša,i odnijela
sva pisma,
sve slike,sve riječi...
ništa sačuvala nisam...

Ni njega koji
mi je nekad bio sve,
ni onu ljubav,
koja sad ubila me...

utorak, 09.01.2007.

Stup srama



Ima li mjesta na stupu srama
Za moje pokisle oci
Za moje nabrekle grudi
Za moja prljava nadanja
Pod pokidanim obrucem stida...
Ima li mjesta na stupu srama
Da izlotim na njemu
Kapljice krvi iz kojih mi
Nazire kamenje...
Da izlozim na njemu
Svoje nedoraslo postojanje
Pretvoreno u ogorcenu stihiju
Mrznje prema covjeku mojih snova
Hocete li mi dopustiti bar
Da na stupu srama
Izlozim ovaj bolan cvijet
Koji mi je iznikao na rukama...

subota, 06.01.2007.

Da li se sjetis?



U ovo pusto, tmurno veče
Mislim na tebe, na tvoje oči
Na prošle dane sreće...
I misao na tebe san mi koči
Zvijezdu što kroz otvoren
Prozor viri
Zapitkujem o tebi,
Tiho umorno...
A ona, sjajna i daleka,
Zatrepče smureno...
I tamni oblak zla je zakri..

A ti, gdje si?
Gdje lutaš ove mračne noći?
Tko te vodi?
Staza ili neka druga zvijezda...
Da li me se sjetiš u svojoj samoći?
Da li se sjetiš razorenog gnjezda?
Hladan, nepoznat vjetar po oknu bije
Kao da mi nešto želi reći...
I možda mi šapće
o nekoj drugoj sreći?
Ili mi se zlobno, izdajnićki smije...

A ti, gdje si?
Gdje lutaš ove mračne noći?
Tko te vodi?
Staza ili neka druga zvijezda...
Da li me se sjetiš u svojoj samoći?
Da li se sjetiš razorenog gnjezda?


srijeda, 03.01.2007.

Most srca mog




Teško je vratiti se
kad nema ni jednog mosta
kad od svega što je bilo
više ni sjećanje ne osta.

Teško je svakog dana
mješati snove sa javom
sve što je nekad bilo
danas zvati zaboravom.

Teško je odreći se sreće
kad ga srce još uvijek voli
teško je, preteško...
da se kroz jedan život sve preboli.


srijeda, 27.12.2006.

Magla jesenja




Ispod krošanja starih kestena
iza bitaka i prošlih ratova
ostaje samo magla jesenja
i koraci zalutalih svatova.

Iza koraka još samo požuda
dodir tvoje ruke, miris ljiljana
naša prva jesen
na početku beskraja.

Više nema povratka
ne postoje ni sjećanja
nema suznih obraza
samo prešućena molitva.

Nema više kajanja
a ni lažnih nadanja
samo ovo danas
magla jesenja.




četvrtak, 21.12.2006.

Oci pune tuge, znas da necu druge...



Moj je zivot postao kao tuzna pjesma koja je toliko puta ispjevana. Vec sam pocela gubiti nadu a sta Vam to govori. Postala sam drugacija osoba i izvor zivota koji se susi. Usamljenost me cini savresnijom, slobodnom kao pitcom u letu jer nema nikoga da me uplasi, da mi kaze nesto tuzno ili da me podsjeti koliko sam bitki izgubila. Misli su moje ,cini mi se, najteze. Najezim se od bola kada pomislim da sam jednom voljela nekoga tako drugacijeg od mene. Taj je covjek ipak moja zelja bio a danas, vidi sta je postao. U snovima samo spomenem njegovo ime jer u stvarnosti nemam snage da izreknem ime sto sam nekad toliko voljela... a jos ja volim tog covjeka. Sjela bih pred noc na prozor moje sobe gledajuci kako se zvijezde jedna po jedna pojavljuju, a u rukama bih drzala staru knjigu svojih tuznih pjesma. Otvorim tek' neki stoti listic i gledam kako je moja suza isprala tek' poneku rijec. Sigurno sam citajuci te tuzne pjesme o nama dosla do suza. Ali smjesim se jer ipak nije tako crno sve, nisam jos potonula do dna...

Sjetim se oblika tvoga lica, gledam dubinu tvojih svjetlucavi ociju koji su me nekada pratile kao vlastita sijenka i prosapucem tiho Volim Te. Ali doista neznam da li se me naucio da volim ili samo da izgvoram te rijeci 'Volim Te'... to sam ja govorila sa osjecajem ipak uvjerena sam... Zasto me sada gledas pobjednicki svaki put kada prolazim kraj tebe. Zar nisi do sada predvidjeo kako me do bola iscrpljuju tvoje namjere. Ne zelis da patim samo zelis da me malo zaboli. Znam da je to sve samo muski ponos, ali doista je tesko vjerovati da si ti covjek kojeg sam nekada voljela . Tvoj pogled probode kroz mene i ostavlja okus gorcine. Koliko sam bolna nema tu lijeka za ovakav osjecaj. Zasto te plase moje crne oci, zasto mi okreces pogled na stranu. Mozda je tako bolj,e ali nada me vraca u proslost. Uvjerava me da cu te osvojiti nekako. Mozda je vrijeme da prestanemo prkosit' sudbini. Ovih dana ne vidzam te puno, mozda si drugu djevojku pronasao, mozda te necij' pogled zaveo... Mozda neka druga lijeci rane tvoje, dok joj pricas o tuznoj prici svog zivota. Eh, kad bih suze na licu Sunce presusilo, bar' samo na jedan dan da se osjecam drugacije. Da ne budem ono sto jesam ja, a onda bih se mirno vratila u svijet tuge bez ijedne rijeci i presude. Niko meni nije kriv za ovakav osjecaj' jer sam se uselio u mene, a ja se nisam odupirala. Ja se nisam borila sa sudbinom nego sam je otvorenih ruku primila u moj dom jer nikada nikome nisam mogla da glavu okrenem, pa cak ni svojoj tugi...

Vec danima nisam primjetila da je Sunce izlazilo jer sam se zavila u crne noci. Tek' kad bih osjetila da cu tebe naci na nekim starim mjestu onda bih obukla haljinu bijelu, pustila kosu i spremila se da te nadem tamo. Znam da ces me cekati s par' finih rijeci koje ce da golicaju kroz moje misli vremenom. Mozda je to greska jedina svijetlosti koju ja poznajem. Sta bih bilo ako se odviknem starih mjesta i krenem dalje sa nekim drugim covjekom. Nije to izlaz za mene jer svaki drugi je jedna vise uvrijeda, jedan vise broj. Zato se ja i vracam na stara mjesta da izmjenimo koju rijec. Da cujem kako govoris o tome kako je nekad bilo predivno zivjeti uz osjecaj srece i osjecaj topline koju sam donosila. Uz tvoju gorcinu osjetim svoj jad. Zar je doslo do ovoga. U drustvu svoje stare ljubavi lijecim rane koje ce ostati kao vjecni tragovi na nasim srcima. Znajuci dam sam ti jos zelja osjetim potrebu da krenem prijatelju samoci ali neka me samo jos malo da ti slusam glas, da zacujem kada uzdahnes dok te moj pogled susrece... Moj je grijeh sto sam trazila ono sto mi nisi mogao pruziti, to nesto nemogce.

Suza bih mi se skotrljala kad slusam kako mi govoris : 'Ljepotice jos uvjek mastas o nemogucim ... ti jos uvjek sanjas previse' ... I nije da me vrijeda tvoja presuda, nego sama istina. Ja zaista trazim mjesto koje jos nije postojalo a nista nemoze da bude potpuno savrseno. Negdje mora da krene na losu stranu, ponekad mora kisa da zablista a sunce da zadje. Upravu si ja doista zivim uz puste snove. Hvala ti jedini sto me jos izbavljas iz ruznih snova i sto mi nedopustas da potonem na dno. Ponekada dodzem do same ivice i kazem ja ovako nemogu vise a ne znam kako bih drugacije. Pitam se kako bih se snasla da mi nije tebe. Da samo nedolazis na stara mjesta gdje si pjevao pjesmu zvanu mojim imenom, da spomenes kako me nema vise tako cesto, kako je cudno zivjeti u istim gradu a nevidjeti mene kako se setam... Onako, vesela kao nekada i jos kraja tebe. Daljina srca tvoga umire u meni a ja gradim kulu koju sam nacinila pogledima tvojih ociju. Nisam zaboravila kako si moju nadu uzdignuo kada se rusila poslednja pomisao na dalje.

Lutam kroz mnostvo noci ,ali se nikada ne udaljujem od tebe, to je gotovo nemoguce... Kako bih srce kucalo kada nebih znalo da kuca za tebe, kako bih dusa disala kad bih znala da je vise nevolis... Oh duso moja iz njedara kako da te voli covjek taj, kada nisi u stanju da volis samu sebe. I samo da nije njega i njegove blizine kako bih vidjela gdje sam pogrijesila i da nije njegovi lijepih rijeci u sred neke noci kako bih dalje, kako bih ja sama...

Ja i danas zivim u snu jer sanjam za dvoje. Zivim u oblacima gdje nisam dozvana, zivim pored vatrenog plamena koji me zgrije u nocnoj tisini. Nisam oko spremna za jednu osvetu jer doista ja se nemam cemu da svetim. Al' ponekad nije lako, nije moguce odoljeti takvoj blizini jedne ljubavi...




" a znam da sam najbolje sta ti se dogodilao, da me ne mozes zamijenjit...i znam ...znam da sam napravila nesto sta nijedna nije , covjeka od tebe. I zato ces me pamtiti cijeli zivot.... A ja cu i dalje pjesme pisat."



petak, 15.12.2006.

Cujem kako danas pričaš o meni...





Sta se to desilo kakve su to price... da li je istina sto pricaju ljudi...
Cujem kako danas jos pricas o meni, zasto tvoje srce stare zelje budi?
Nisi me preboljeo kazu meni mnogi, kazu kako pricas o danima starim
Dirnuta sam u srce sto me nisi zaboravio,osmijeh je tu nije da se hvalim

Danas evo slusam kako pricas o meni, kazu da sam tebi tako sveta bila
Ali jos se sjecam onih tuznih rijeci, ja te volim mala, ali odlazis mi mila...
Sudbina je tako htjela , nisam mogla ostati ni da sam htiela
Drustvo me je staro utjesilo tad, sudbinu sam cesto puta u noci proklela nam...

Nisam htjela poci one tuzne noci ... ali su me daljine sebi dozivale
Na rastanku sam jednu suzu pustila, jer su se i suze u meni skrivale
Ja te nisam htjela ostaviti tada ... ali znao si i ti damorala sam ic..
Cujem kako danas jos pricas o meni, kazu da me zalis jos od one noci

Da li je to istina sto pricaju ljudi... da li sam ti uzdah na grudima tvojim
Dosla bih ti nocas al se jako bojim, mozda drugu ljubis to vidjet ne mogu
Jos sigurna nisam u te price dragi, samo sam cula kako se o tom prica
Zivot je pun tajni jos ce da me slama, i otkriva sasvim nova moj lica
zar sam varalica?

Da li je to istina sto pricaju ljudi, kazu kako su o meni pjesme ispisane
Godinama nisam prosla putem starim ...ili se setala pored rijeke
Pobjeci sam htjela od sjecanja nasih, ali su me pratila u ove daljine
One noci kada sam u daljine otisla ... sve je bilo sveto meni tada tvoje

Zaboravila nisam pogled u ocima ... pratile me tuzno one zadnje noci
Jecala sam glasno i govorila tiho ... milo sunce moje ja ti moram poci
Pustila sam suze da poteku jace, kada sam ti pogled okrenula na stranu
Znala sam da zivot je sve to tako htjeo, poslao me tamo bez tebe ...samu

Godinama nisam prosla ovim putem ... cujem kako ljudi pricaju o nama
Cujem kako sapuce priroda o ljubavi, jos za nama zali topla rijeka
Da li je to istina sto pricaju ljudi ... kazu kako danas spominjes ime moje
Da li sam ti dragi jos jedina zelja, ili se samo podsjecas i pitas se gdje sam?

Evo ja sam postala zrela zena srce moje,u zivotu drugog nisam pozeljela
Tesko mi je bilo da te trazim u njima, zato ljubav nasu nisam preboljela
Okrenula sam leda drugim muskarcima. jer sam srce svoje poklonila tebi
Bilo bih mi drago to sto pricaju drugi ... jer se nemir stari jos krije u meni

Cujem kako danas jos pricas o meni, kazu da jos patis zbog neke zene
Da li je ljubav tako zlobna Boze mili ... rastavila dvije duse tako zaljubljene
Al bilo bi mi drago da je istina sto kazu,srce jos te zeli,dusa bih voljela znati
Ako me jos volis cijelo ovo vrijeme ... dosla bih da stane ti dusa uzdisati...

Sta se to desilo sa zivotom tvojim, da li sam ko nekada uzah ti na grudima
Boze kakve se to price sire okolo ... da li je to isitina sto pricas pred drugima
Da li sam ti uzdah, pusta zelja na srcu ... il' rana koja vjecno trazi lijek za sebe
Da li je to mozda neka pusta laz ... sto pricaju drugi da danas jos volis ti mene



utorak, 12.12.2006.

Kad bi samo znao...




Mislila sam da sam jaka i da mogu sve. Mislila sam da me nista ne moze povrijediti. A onda iznenada, izgubila sam kontrolu nad svojim osjecajima, nad svojim zivotom. Molila sam da napustis moje snove, da napustis moj zivot. I izgubila nadu. U ljubav. Moje srce je vec postalo kameno. Ali sve si pokvario. Nenadano si mi usao pod kozu i natjerao me da ponovno mislim na tebe. Zasto ti je to trebalo? Ne zelim da se vratis ali, sve oko mene nema smisla bez tebe. S tobom je sve drugacije.

Vjetar mi donosi tvoje ime u gluho doba noci. Sat na Katedrali otkucava ko zna koju minutu poslije ponoci, i opet sjedim sama sa cigaretama koje mi pruzaju utjehu. Jedinu utjehu...Sjedim u tami. Oko mene sve kameno i crno. Ima li ista smisla? Slaba sam, slomljena. Nemam vise osjecaja.Llisena sam svake emocije. Pred ocima samo slike prelijepih dana...Odsjaji proslosti. Od mene se odkida komadic po komadic I nestajem dok se stapam sa mrakom...Cekam te tuznih ociju, da se pojavis, makar na tren. Ali nema te...
Zora svice i pozdravlja me: Dobro jutro, tugo – pomislih. Kisa ponovno pada, tmurni oblaci me prate u stopu. Sunca za mene vise nema...
Za mene je sve stalo onog trena kada si okrenuo ledja i zatvorio vrata za sobom. Sada zasluzujes samo moj prezir i moju mrznju. Ali nista od toga ne osjecam...Zasto?
Mislila sam da ce biti lahko, jer navikla sam na poraze. Gubila sam bitke i ratove ali sve sam brzo zaboravljala. Bili su mi potrebni samo sati. Ovu bitku ne mogu da prezelim. Iz dana u dan, kako prolazi vrijeme, sve vise vjerujem da ovo nije trebalo zavrsiti kako jeste. Tako iznenada. Zasto smo toliko rijeci presutili?
Bio si drugaciji od svih. Poseban za mene. Budio si u meni sto niko prije nije mogao da dokuci. Nakon dugo vremena, stavio si osmjeh na moje lice i ja sam bila sretna. Privlacio si me svim svojim bicem. Bio si tu dovoljno da mi ne nedostajes, dovoljno da mi ne dosadis. Kako je glupo – ali nedostaje mi osmjeh, lice, lazi, i sve one male sitnice moje su bile tako lijepe. Otisao si. Pustila sam te, jer sam morala....

Bila sam tu za tebe kada je bilo najpotrebnije. U bilo kojem trenutku si mogao racunati na mene, ja na tebe. Trudila sam se. Branim te pred ljudima kada govore ruzno o tebi, kako god znam. A ti to ne zasluzujes. Vjerovala sam u svaku laz, u svaku istinu. Kao i uvijek, oprastam, jer drugacije ne znam. Presla sam preko bolnih rijeci, neoprostivih postupaka koji su me jako boljeli. Presla sam, jer ne vidim poentu u tome da te proklinjem i da budem ljuta. Oprastam ti sve, mada u tebi vise ne vidim bice zbog kojeg vrijedi sve oprostiti. Oprastam ti, jer nikada nisam nikog ovako trebala....

Nismo trazili mnogo. Mozda zbog toga se sve ovo i desilo. Vjerovali smo jedno drugom, i bilo je tako lahko. Spokojno. Ali ti nisi bio nacisto sa sobom. Znao si da preko svega bi presla ali opet si sve to bacio u vodu. Rekao si da mrzis sto me vrijedjas. Rekao si da ne zelis da me vidis uplakanu. Rekao si da nisi sretan. Da tvoj zivot je vec odavno izgubio smisao i da ne zelis da i ja patim sa tobom. Rekao si da sam ja jedna od rijetkih osoba do koje ti je stalo....Pozeljala sam u tom trenu da me nema. Vjerovala sam da je to sve samo ruzan san i da cu se probuditi iz ovog kosmara. I jos uvijek vjerujem.
Sve sto smo imali nije bila laz. Nisi me mogao lagati svaku sekundu koju sam provela sa tobom. Poznajem te bar toliko...

Ne pruzaj mi nadu da ces se jednoga dana vratiti. Ja nemam snage za to. Jer svaki put kada si pored mene vidim tanku liniju svjetlosti – liniju nade. Sam tvoj pogled me obeshrabi svaki put. A nisam zasluzila da prolazim kroz isto ponovno. Ne mogu...
Molim te...

Kamo sada? Kud god krenem, sve nosi tvoj predznak. A to nije nimalo lahko. Postoji hiljadu puteva, ali cini se da me svaki vodi tebi. Tesko je, ali poslije svega necu biti ista. Mozda cu druge i ljubiti, ali ovo srce vec odavno pripada tebi i zauvjek je tvoje.

Samo Bog zna koliko me boli svaka suza prolivena za tobom, svaka rijec progovorena sa tobom. Boli me, i boljet ce zauvjek. Mozda nikada neces znati koliko sam noci provela u nadi da je ovo samo kusnja i da ces ponovno biti onaj stari. Da ces doci i reci da me trebas. Da ces shvatiti da smo jedno za drugo. Da ces obrisati suze sa mog lica i vratiti onaj osmijeh kako samo ti to znas. Nadam se... I zauvjek cu...

Kada bi samo znao....

srijeda, 06.12.2006.

Danas, nakon svega...





Danas, kad pogledam iza sebe shvacam da nista nije vjecno, iskreno... To mogu reci iz vlastitog iskustva. , jer ja sam voljela iskreno i to mi je ,tek sada, shvacam donijelo mnogo suza i neprospavanih noci... Previse sam vjerovala ljudima, misleci da mi svi zele dobro. Kad bi se razocarala u nekog opet bih nalazila krivnju u sebi, jednostavno bila sam cak i previse iskrena i neiskvarena. . . Sve dok nisam dozivjela i osjetila pravu bol. Ta je bol za mene bila nesto sto me je promijenilo iz korijena i ucinilo potpuno drugom osobom, koja vise ne mari nizasta...Ponekad se pitam sta sam ja to zgrijesila, da sam to dozivjela. . . ali odgovora nema ... Sve ono lijepo o cemu sam sanjala, sve ono za sta sam zivjela, u sta sam vjerovala, drugi si mi oduzeli... Ne mareci za moju bol, moje suze... Nitko nije pitao kako mi je? Kako cu to podnijeti? Svi su otisli, ostavisi me da patim . Ja koja sam vjerovala u ljubav, i bila joj odana, ostala sam sama, a sve zato jer sam previse voljela... davajuci sve, a zauzvrat ne dobijajuci nista, pa ni rijec 'oprosti'. Sada gledam stvari drugacije... Potpuno sam druga osoba, koja je zaboravila i koja vise i ne pamti sta je to sreca, a sve zbog ljudi u koje sam bezgranicno vjerovala i koji su mi predstavljali sve...E bas te osobe dovele su me do dna. Oduzeli su mi ljubav mog zivota, a predamnom se pretvarali i ja im vjerovala. puno sam se razocarala , da sam samim tim i izgubila vjeru u ljubav, u ljude... To je tesko reci, ali tako je... Ko voli iskreno, a nesretno, ko vjeruje ljudima a razocara se, zna kako je to, i moze me shvati. Danas, svi mare za sebe, i ne biraju sredstva da dodju do neceg sto zele. Tesko mi je, jer sam to osjetla, ja koja nikad nikome nisam lose pozelela a ni ucinila. . nakon svega jedna Merlinova pijesma kaze sve ;

Sve je laz, samo pusta laz, sve je laz osim smrti. . .

ponedjeljak, 16.10.2006.

Sjećanja...hladna kao led...



ANDELIMA SU PALE MASKE

Nikad nisam ni voljela tebe,
Voljela sam osobu koju si glumio,
Prevario si i samog sebe,
A nas si jednostavno ubio.
Nakon svega si mi stranac,
Nisi ni sjena onog starog lika,
Bio si samo dobar glumac,
Ili ja dobra publika.
Anđelima su pale maske sa lica,
Razbile sve iluzije i lažni sjaj
Sad vidim da si ubojica,
Ubio si u meni svaki osjećaj.
Više me ništa ne vrijeđa
Ništa me ne može zaboljeti,
Previše se noževa zabilo u moja leđa,
Mislim da više ne znam voljeti!
Nešto je trulo unutar mene-
Mislim da je to srce moje,
I duša koja polako vene…
Sve što je nekad bilo tvoje.
Ne znam kako da se borim,
Šta se u ovakvim situacijama radi,
Kad nekoga iz sve snage volim,
A istovremeno mi se toliko gadi.
Bojao si se, pa si me "štitio" od istine,
I uvijek postupao sa mnom u rukavicama,
Sad stvarno odje*i od mene
Ne želim imati posla sa kukavicama!
I na svemu ti zahvaljujem,
Hvala što zbog tebe mrzim cijeli svijet,
Od pogleda, poljupca, dodira strahujem,
I svi dobiju samo moj bijes
Bijes koji je tebi namijenjen,
Zbog svega što si mi pružio:
Al slabić poput tebe nije na to pripremljen,
Pa drugi trpe ono što si ti zaslužio.
Ne želim na tebe misliti po cijele dane,
Al samo si ti u meni i nemam druge zanimacije,
Još uvijek nisam našla lijeka za sve te rane,
Al bar sam u pjesmu istresla neke svoje frustracije.
Tvoja predstava je u završnici,
Evo i ja pjesmu privodim kriju.
Možda smo samo propali umjetnici,
Koji malo jedno o drugom znaju.
Umjesto da ti kažem Zbogom,
Nešto ću te zamoliti:

Više nikom nemoj reći Volim te,
Ti ne znas sta znaci voliti...





DANAS

Danas sam jaka kao stijena.
Ničeg me nije strah.
Znam da mi više nisi važan
i da od mene ne možeš stvoriti prah.
Postala sam čvrsta,
možda čak i hladna kao ti.
Ni suze, ni smijeh na moje lice
ti više ne možeš namamiti
Preboljela sam te.
Danas to mogu reći glasno.
Ne volim te !
Dragi, da li ti je jasno?







srijeda, 11.10.2006.

Laž




Danas kad se vratim u sjećanja, one naše ljubavi... pitam se da li je uopce postojala? A bila je tako uvjerljiva, uzbudljiva i ranjiva, ta naša ljubav. Bebo moja! -znao si mi govoriti... a ja poput djeteta, sva sretna i ozarena tom svjetlošću zadovoljstva, što mi tepaš,šta me voliš...šta me paziš... znao si me dirnuti u moju slabu tačku, znao si šta volim - a to su male stvari, riječi koje meni puno znače... ljubavi moja, već dugo je prošlo vremena bez tebe i znam da je ovo samo sjećanje na još jednu romansu, na još jednu propalu ljubavi koja mi se dogodila u životu...zao mi je što sam ti vjerovala, što sam te voljela, iskreno do bola, što sam u tebi vidjela ono što nisam nikada pomislila - laž... a znao si da je ne volim, da se osipam od nje -laž... samo laž!

Kako si me mogao povrijediti, učiniti me opet ranjivom, a obećavao si mi ljubav, koju samo ti možeš dati... ljubav koja puno obećava, a vjerovala sam ti, davala se tebi i voljela te bez granica, ljubavi moja...
Nikada, nikada ti nećeš zaboraviti, mene... svoju bebu... nikada moja ljubav neće izaći iz tvoje glave iz tvog srca, da si samo malo znao, htjeo biti iskren i točan, sve bi bilo drugačije. Možda bi i danas bili skupa i sretni...ali ne, jer znamo oboje da je uvijek bila prisutna tvoja - laž, bez koje nisi mogao... uvijek će suza biti prisutna u mislima o tebi i pitat ću se vječno, zašto si me lagao, zašto? Polako ćeš nestajati, blijediti... postojati jedna sjenka, jedne romanse koja je mogla uspjeti, da si samo malo znao...




KLETVA


Ne mogu zaboraviti sve te godine,
Te godine nestvarne,
Jer prošle su brzo,
A dubok trag ostavile.

Sjećaš li se onih dana,
Kad smo nekad sretni bili?
To su sada davna vremena;
Jedino su snovi ostali.

Ti si sada tiha slutnja,
Tek blagi vihor u divljini,
Iza tebe pustoš mraka,
Tihi jecaj u praznini…

Sad nestaje tiho sjećanje na tebe,
Poput zrna pijeska nošena vjetrom,
Tvoje lice zamijenih sjetom,
A tvoje ime posta kletvom!



utorak, 03.10.2006.

Ovo nije svijet za nas...




Gdje je kraj?

Predugo traje ova noć,
ovaj mrak i tama.
Previše vremena već traje
ova prokleta drama.
Tako dugo sam bez ikoga.
Ostavljena. Sama.
A ova noć ne prestaje.
Tama ne nestaje,
Svitanje očekujem
već godinama,
svjetlo što pokazuje
gdje prestaje ova jama
što me okružuje,
gdje prestaje tama
što me prati,
gdje prestaje ovaj život
pun patnje i tuge,
gdje je, nakon oluje, nastajanje duge...




Ovo nije moj svijet?

Ovaj život mi nije suđen,
nisam u njemu trebala ostati,
ovakva osoba postati.
Nisam se trebala tu zadržati.
Ovaj svijet mi nije suđen,
Jer ovo nije moj svijet.
Jer da je ovo svijet kakav hoću,
Onda ne bih bila budna noću,
Ne bih suze ove lila,
Ne bih patnju ovu krila.
Kad bi ovo sudbina moja bila ,
Možda sad bih slatke snove snila,
A ne, kao svake noći, krvave suze lila.

Ovo ne može moj život biti,
Ne, ne smije,
Jer ga neću poživjeti.
Ovaj pakao ne smije
biti sve što imam
neću ga živjeti,
prije ću umrijeti,
u nekom drugom životu
sudbinu iskušati.
Možda ću tamo preživjeti.

subota, 23.09.2006.

Živim u sjenci sjenke tvoje



Zivim u sjenci sjenke tvoje...i znam da to znas, sminkam stvarnost tvojom bojom, jer drugacije ne umijem!

Sve je lazno, ovaj svijet je lazan...Ne zelim pred laznim svijetom lazno da se smijem...ali to nije osmijeh, to je grc, ljudi su slijepi!

Lijepi dani, nasmijani nekad bili za tebe, za mene, a sad sve same skice, neke druge ulice i srce skitnice zgazeno nehotice...Znam da znas!!!

NESTAJES...jer u svim snovima ti vratim sve te prazne rijeci praznim danima, jer kraj tebe nisam vise...Prica odavno nije fer ljepotica i zvijer, suvise razno sve je ovo prazno, prazno, zarazno i neprolazno...Svakog dana, sata, minute vracam se nasoj prici ZAR MISLIS DA SE STVARNO PONOSIM TIME????

Plasim se da priznam da jos postojis, rane bole...i da mi falis...fali mi dodir, osmjeh, rijec...fali mi lice i nase glupe sitnice...

Dosta KRIVICE, ptice selice su odavno otisle na jug!Otisla sam i ja iz grada, nisam mogla vise...i svi ovi novi pogledi me plase PROKLETI SRETNI ZAGRLJENI LJUDI TE ULOGE SU BILE NASE, samo moje i tvoje, A GDJE SMO SADA, pogledaj u mene, NEMA ME, obecala sam ti da cu otici i otisla sam...postoje samo uspomene nase i poneki trag nemoguce ljubavi...KOLIKO DAJES TOLIKO I DOBIJAS...

U nasem gradu sada postoji jedan zivot gdje PRESTAJEM JA, GDJE POCINJES TI, JEDNA LJUBAV GDJE BILI SMO MI, GDJE SADA SU DRUGI...

JEDNA LJUBAV-MI...i reci mi sta je to ponos, sta je to sram???

Ne, nikada za to s tobom nisam znala pa ne zelim ni sad!!!Sve nase suze saprala je kisa, na kraju nisam sigurna ni da li si plakao, nit da li si dno dotakao, a takav kakav jesi, takva kakva jesam slagali smo sami sebe...nismo imali snage za borbu protiv onih koji su krojili nase zivote...kao da smo djeca bez prava glasa...otisla sam, a ti si se vratio starim stazama svom vjenom picu i ludim provodima...

Znam mene ni svi peroni ovog svijeta nece nikad nimalo promjeniti I DALJE ISTI BLEJER IZA BLOKA I UVIJEK MAJSTORSKOG OKA NIKAD IZVAN SVOGA TOKA I DALJE ROKA NA PUTU DOKA SVOJE SRECE...

I dan je taj sto me vara, plavetnilo neba misli mi skrece, a onda padne noc..prokleto dugi sati...Ali znam sve je nista, slomit cu kazaljke vrijeme ce stati, kosmos ce cekati...samo...trazim te, sanjam te pijanim ocima u nocima, u tuđim licima u stanovnicima nekih drugih svjetova-GDJE JE NA????

Cutim jer znam da ti znas jedini moj TI KOJI ODAVNO MOJ NISI...Svaka sekunda kao godina, ali barem sad znam na cemu sam i znam da NEMA NAS...

Spremna sam da budem ponosna i nasmijana pred svima, iako te kad sam sama, i dalje oblikujem od oblaka dima...

Oprosti sto nisam imala snage da te slazem i zazelim srecu, AL STA CE TI TO OD MENE???

Sve uspomene s kaputa stresi samo budi to sto jesi, TU GDJE SI sta god da se desi budi okej i nikad ne saznaj kako boli kad NEKOG VOLIS, A NEMAS, VOLIS I LOMIS SE DA IZDRZIS!!!

Ostaje nada da ce nekad neko htjeti da shvati mene...MOJA LUTANJA, MASTANJA, SANJARENJA I ZNATI DA IH PRATI...i ko zna mozda jednom sretnes me, ali srest ces samo prolaznika slucajnog, obicnog covjeka i pogled leden...

IAKO TE TAJ NEZNANAC NEKAD VOLIO VISE OD SEBE!!!

Samo se cuvaj i budi dobro...

srijeda, 20.09.2006.

Kiša andjela...



Na ljetnoj kiši stojiš ti…Stojiš i kisneš…Gledaš u mene svojim velikim smedim očima…Nisam sigurna što mi želiš reći, nisam sigurna želiš li mi prići, ili samo stojiš i čekaš…
Tvoje usne polako se razdvojiše, rukom prođeš kroz crnu, mokru kosu, te se kapljice rasprše…
Traperice su ti razderane, krvariš…Da li plačeš?
Krećeš…Pokret ti je tako mekan…Ali, zašto sije sunce dok pada kiša? Zašto je srebrna…? Vidim svijetlost na nebu, čudna je…Zove me…Gledaš me…Zašto? Zašto ništa ne govoriš, samo hodaš prema meni i lomiš se…
Zašto ne odgovaraš?…Plačem, želim te zagrliti, ne mogu se pomaknuti, što je to? Pomozi mi…Prolaziš kraj mene, sjedaš na mokar pod, dodiruješ sjenu…Što ti je?
Tu sam…kraj tebe…ne gledaš me više…

« Dođi…» - govoriš…» Dođi mi opet nazad brzo…»
Ne razumijem…
« Naše vrijeme, nedostaje mi…Naši poljupci utisnuti su na mojim usnama…» - pričaš mi i bacaš crvenu ružu u bezdan…Što je to…» Ne boj se…Sada si gdje želiš biti…Nedostajem li ti?»
Hvata me strah…Što to pričaš…Želim te, boli me…Praznina u meni je…
Srebrna kiša te i dalje moči, ti se ne opireš…Razdvajaš usne, ljubiš me, otvaraš ruke, grliš me, diraš moje lice, diraš moje usne, smiješ se…» Oh, kako volim te…» - govoriš…Sretan si, ali, odlaziš…Opet odlaziš…Okrećeš se…» Ne zaboravi me»
O, živote moj, ne idi od mene…

Pogled skrenem prema dolje…Vidim dugu, ali kako? Vidim anđela, o moj Bože…
Kiša me dodiruje, lakše mi je…Otvaram usne, izgovaram « Volim te «…U svijetlu polako nestajem, čujem te kako govoriš, a nema te, zašto? Čujem kako plačeš, osjećam miris ruža i svijeće.
Plovim kroz nebo, letim iznad otoka, zelenila…Vidim plavi vodopad, zove me…Spuštam se…Biserno more, okružuje me…Ali ne, ja nisam na zemlji…Što je to?…Ne bojim se, dobro mi je…
«Ne boj se» - okrenem se, anđeo i vila rastvoriše krila, i odvedoše me pred sud Božji…Ne vjerujem, ja sam umrla, od boli ja sam mrtva…A ti tek sada plačeš za mnom, tek sada me trebaš i želiš…
Ali ja ne mogu bez tebe…Dođi i poljubi me, dođi i voli me…
Jer srebrna kiša anđela odavno je prestala…moja bol opet je stvarna postala…Dođi i oslobodi moju dušu…Dođi, zagrli me…


Ljubavi, trebam te!



Please, help me... (18) | Print | x

utorak, 19.09.2006.

nakon svega...

Image and video hosting by TinyPic

Ako se ponovo sretnemo u ovome ludome svijetu, obecaj mi nesto. Obecaj mi da neces biti kao sada. Da neces biti razoren, razocaran i povrijedjen. Da neces biti pun gorcine i zelje za osvetom. Obecaj mi da ces biti onaj stari. Pun energije u sebi, pun zelje za zivotom. Obecaj mi da ces biti komicar kao i uvijek. Da ce ti se oci sjajiti onim posebnim sjajem kada si sa mnom.

U parku ce se igrati nova djeca. Klupe ce biti popravljene. Ograde zamijenjene novim. Ruze ce biti iste, bas kao i onog dana. Sjajit ce se istim sjajem i bit ce motiv za radjanje novih ljubavi kao nase.

Sjest cemo na nas zid. Reci ces mi:"Zdravo, gospodjice. "
Ja cu ti odgovoriti:"Zdravo, momce. "Drhtava koljena ce nam se dodirivati. Ja i ti cemo se prvo gledati.
Dugo, dugo. . .
Vlaznim ocima gledat cemo proslo vrijeme. Gledat cemo jedno u drugome sve one bezvezne rijeci, lazi, sve ono sto nam nikad nije trebalo. Gledat cemo one gorke susrete sa njom i sa njim. Sutnjom cemo se izvinjavati za sitnice. Svakim treptajem trazit cemo nakon svega ono skriveno u nama. Sto ni vrijeme cak nece izbrisati. Ono nesto sto tesko blijedi. Onaj crveni pecat.
Ljubav...

Ti ces poceti pricati. Onim dubokim specificnim glasom, kojeg ja tako volim, zapocet ces pricu o svom zivotu.
Pricat ces mo o svim svojim uspjesima, ali i o padovima. O neizmjernoj sreci. . Ali i o lopovu tuzi. . O grohotnom smijanju, ali i o skrivenim suzama. Reci ces mi da si ipak uspio iako nisi vjerovao da hoces. Da vjerujes u ljepotu zivota.


A onda malo tise reci ces mi kako si u svakoj trazio mene, ali me nisi nasao. Kako me je bilo pretesko naci. Kako nijedna nije imala moje oci i moj osmijeh.



Please, help me... (17) | Print | x

nedjelja, 27.08.2006.

Bijeg...

Image and video hosting by TinyPic



izgubljeni osjecaji
kao izgubljeni djecaci
traze sretnu misao
da bi poletjeli...
traze svijetlo
u pustinji...
traze srecu
u nesreci...

skrivam se...
iza maske uzasa...
iza maske straha...
da nitko vise ne vidi
moje obraze
da mi nitko ne uzme
osjecaje...
ne uzme mene!

i ostat cu skrita
sama za sva vremena...
na ulici reci ce...
to je ona...
koja skrila se
iza maske...
prokleta postala je...
bez osjecaja umrla je!

nema vise nade...
za bolje sutra...
nema povratka...
nesmijem da placem
jer ja sam ta
koja rekla je:
Sada gotovo je!


" Kada vidite masku,
bjezite!
Ta maska prokleta je
srce kameno postat ce...
nemojte uzet je...
Jer zivot vrijedan je!
A ja sam pokleknula
slabina me preuzela
ponekad bolje je
prepustit se.."



Please, help me... (23) | Print | x

<< Arhiva >>